Preskoči na glavni sadržaj

Huliganizam i barbarstvo na sceni

Umjesto još jedne sportske večeri u kojoj bi svi ljubitelji najljepše sporedne stvari na svijetu trebali uživati, medije su preplavili napisi o incidentima navijača West Hama koj su svojim izgredima bacili ljagu na derbi kola s Manchester Unitedom. Tim činom ponovno je  otvoreno  pitanje huliganizma koje se u Engleskoj smatralo gotovo riješenim i svedenim na minimum.

Nasilje na ulicama, kordoni policije, šteta na izlozima, prozorima, automobilima, poneki mrtav. Vrijedi li sportski događaj toliko? Vrijedi li straha čitavog jednoga grada? Vrijedi li ijednog života, ijedne ozljede? Reći će obožavatelj nogometa da vrijedi. Psihologija kaže da čovjek treba grupu. Danas, u vrijeme kada nam, po demokratskim načelima, nastoje uzeti širu zajednicu, jedino se još u grupama navijajući za voljeni klub osjetimo dijelom nečeg većeg od nas samih. Jer, nastoje se, u ime globalnog svijeta, izbrisati kolektivne odrednice i ustanoviti dužničko društvo u kojem nakon nedostatka dvije ili tri plaće gubite nepokretnu i pokretnu imovinu, mobilni telefon i kontakt s globalnim svijetom.


A kad shvatimo da postoje stvari vrijednije od automobila, mobilnih telefona, kuća i računa u bankama, bude kasno. Natrag se, nakon sječenja grana uz koje smo se popeli u hijerarhiji kaveza s majmunima zvanim moderni svijet, već je kasno.

 U međuvremenu, mladi ljudi, pa i stariji, nalaze se po kavanama, ulicama, parkovima i trgovima i vode krvave bitke u kojima se osjećaju kao borci i zaštitnici grba i stijega svojega kluba. Jer njihovi su im klubovi nerijetko bliži od obitelji od kojih su se udaljili, od njihova naroda, jezika, kulture.

Čitav jedan svijet u kojem se mlad čovjek osjeća potrebnim, voljenim i korisnim. Sve se to ima u navijačkoj skupini. Onda, kad teror osvane na ulici, brzo se na televiziji pojavi kakav profa psihologije i priča kako nešto nije u redu s državom, obitelji, društvom, odgojem i svime čega nema, a trebalo bi biti.

Pero Grbić

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.