Preskoči na glavni sadržaj

Slovenska Erasmus bajka: Erasmus iskustvo Ane Barbare Vego i Matee Suto

Studenti se sve češće odlučuju za razne programe koji im omogućuju dodatno obrazovanje. Jedan od takvih primjera je i program studentske razmjene Erasmus+. Tim putem su se uputile Matea Suton i Ana Barbara Vego, studentice treće godine preddiplomskog studija Mediji i kultura društva na Sveučilištu u Dubrovniku. Otputovale su na razmjenu u Sloveniju te će ljetni semestar ove akademske godine provesti na Sveučilištu u Ljubljani.


Kako ste se odlučile prijaviti na program Erasmus razmjene? I zašto ste baš odabrale Sloveniju?
Suton: Otkad sam upisala fakultet, želja mi je bila ići na Erasmus razmjenu. Ana i ja smo se dogovorile i odlučile zajedno prijaviti. Moj početni izbor je bila Austrija, ali je to otpalo jer je većina predmeta na njemačkom jeziku. Onda sam se odlučila za Sloveniju.
Vego: Slovenija mi se činila kao dobar izbor. Sveučilište u Ljubljani je priznato u svijetu, predavanja su na engleskom jeziku i sviđa mi se što grad nije prevelik ni opasan, budući da je ovo prvi put da idem živjeti van Hrvatske.

Kakav je bio proces prijave?

Vego: Trebale smo napisati motivacijsko pismo na engleskom jeziku, navodeći zašto želimo ići na razmjenu studenata. Naš ukupni prosjek je također igrao ulogu, s naglaskom na ocjeni iz engleskog jezika. Osim toga, svaki kandidat je morao u Rektoratu obaviti intervju s komisijom.
Suton: Komisija je na kraju zbrajala bodove i odlučivala koliko studenata može poći na razmjenu. Sve u svemu, nije bilo komplicirano. Ukoliko smo imali nekih nejasnoća, koordinatorica nam je bila na raspolaganju.

Što ste očekivale neposredno prije odlaska u Sloveniju?

Suton
: Bila sam znatiželjna kako izgledaju predavanja i koliko se program razlikuje od našeg fakulteta. Očekivala sam da ću puno toga naučiti, upoznati puno novih ljudi, i naravno, da ću se dobro zabaviti.
Vego: Očekivala sam pozitivnu promjenu, izlazak iz rutine i nova prijateljstva.

Ana Barbara Vego

Tamo ste nepunih mjesec dana – jeste li se snašle i prilagodile novom privremenom životu?

Suton:  Mislim da smo se dosta dobro snašle. Ljubljana je mali grad i svugdje se može brzo i lako doći. Ljudi su pristupačni i većina njih dobro govori hrvatski jezik.
Vego
: Da, bolje nego što sam mislila. Svi su susretljivi i dosad nije bilo nikakvih problema. Već prije dolaska u Ljubljanu nam je njihovo sveučilište poslalo sve potrebne informacije za snalaženje po gradu s detaljnim objašnjenjima, to nam je puno pomoglo.

Koje su mane i vrline odlaska na razmjenu?

Suton: Pa, vrlina ima puno. Prije svega nova poznanstva, zatim upoznavanje s drugačijim načinom rada na sveučilištu, život u novom gradu, brojna putovanja, izlasci..
Vego: Mane bi bile troškovi života u drugom gradu, i udaljenost od najbližih. Svakako ima više vrlina nego mana.

Pitanje koje vjerojatno zanima dosta studenata je kakav je društveni život?

Suton: Odličan! Ljudi su pristupačni i društveni.  Noćni život je dobar, u mnogim klubovima se pušta i hrvatska glazba, pa ponekad imam osjećaj kao da nisam u drugoj državi. Također ima puno sadržaja organiziranog baš za Erasmus studente, kao npr. tečaj slovenskog jezika, kuglanje, karaoke, zajedničko gledanje filmova, putovanja…
Vego: Slažem se, super je. Ljubljana ima puno više sadržaja nego Dubrovnik, pogotovo što se tiče noćnih izlazaka. I mentalitet ljudi je drugačiji, što meni odgovara. Zasad imam samo pozitivna iskustva.

Matea Suton

I za kraj, što biste poručile studentima koji se planiraju prijaviti dogodine? Na što da obrate pažnju?

Suton: Poručila bih im da se definitivno prijave, jer je Erasmus razmjena odlično i nezaboravno iskustvo te da ga iskoriste najbolje što mogu, jer će od tog iskustva sigurno imati koristi u budućnosti.
Vego: Neka se obavezno prvo konzultiraju sa sveučilištem za koje su zainteresirani, zna se dogoditi da nemaju predavanja na engleskom jeziku, ili su troškovi života preveliki za studenta.

Magdalena Linde

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.